Stih na asfaltu ----------------------- Da mi je jos jedared proci Ilicom... Pa da becarac našvrljam cirilicom... Teško da bi drugi mogli rešiti taj hijeroglif, Al bi Neko znao da sam tu... Cipelice jedne bele zastale bi i prevele Stih na asfaltu...
Jednom cu u baladu da se prerušim... U refren što se Tamo još zapevuši... Pa da minem Starom Vlaškom... Da joj kosu sklonim daškom... I za uglom hitro zamaknem... Da pred nosom strašnog Bana, kao senka Petra Pana Kapu namaknem...
Preko krova i mansarde, ošamucen daljinama... Da ostavim struk lavande medu njenim haljinama...
Lagano se bore nanose... Malo šta je još po starom... Al okice moje šokice madijaju istim žarom...
Ladica dinduva po nebu prosuta... U jesen vetar primi miris Bosuta... Isprva mi nije ništa al vec posle par gemišta Dopre izdaleka lagan prim... Pracen tercom suvog lišca s jednog hrasta kraj Belišca, Stidljivo, sasvim...
Što sam joj kog vraga dao belu ružu samoniklu... Što li sam je povezao onaj krug na mom biciklu...
Lagano se bore nanose... Malo šta je još po starom... Al' okice moje šokice madijaju istim žarom...