Uvijek sam, a nikad do kraja. Ve er u gradu ti donese neki lijek u nekom kutu gdje samoa se zbraja. Uvijek s malo, premalo para. Kad upale se svjetla ode dim, a miris noi opet postaje stvaran.
'Ko mnogo puta do sada on sanja kako beskrajno pada.
Bilo je rano jutro tada kad je ostavio sve,
ulo se samo kako ptice pjevaju. Onda je stajao joa dugo s druge strane ulice, pustio suze da se same slijevaju.
Ja bi' mogo' da mogu. Ja bi' znao da znam. Ja bi' mogo' da mogu. Ja bi' znao da znam.