Ko Fina Prasina U Oku sitan Kamen Na Dnu Cipele ko Fitilj Zarobljen U Vosku mislim Na Tebe da Mogu Smrvio Bih Kamen i Svu Bi Tugu Oci Same Isprale a Niti Vezane Za Plamen moraju Da Sagore ako Me Nosis Na Dusi i Nemas S Kime Sagraditi Dom ako Me Nosis Na Dusi vjeruj Mila Briga Me Za To ljubim Druge A Ne Osjecam i Svaki Dodir Mi Je Ko Da Ustajem na Nogu Sto Mi Je Utrnula bez Ljubavi, Nadanja, Bez Tebe ne Ide